Uređeno i divlje u gradu

“Park preko puta ulice izbrazdan je ne samo uređenim stazama za kretanje nego i onim neuređenim, utabanim koracima prečica, kraćenja puta. Najbolji je prizor toga kada park zapljusne val ljudi koji stignu s autobusom i raskoračaju se parkom u najkraćim smjerovima prema svojim destinacijama prema gradu. Livade pak orubljene uređenim stazama prisvajaju se za dječju igru ili igru odraslih, rekreaciju ili šetnju sa kućnim ljubimcem. Ti ‘obični korisnici grada’ svojim koracima oblikuju prostor uz i mimo regulacija prostora koje proizlaze iz urbanističkih planova. Iz toga, neki će reći, proizlazi svojevrsna divljina, nered, nekultura. No neki drugi prepoznat će da upravo ‘igre koračaja oblikuju prostor’, prisvajaju, iskazuju i ostvaraju prostor (de Certeau), da je ‘prisvajanje i oblikovanje okoline kao stvaralački proces istinska ljudska kulturna tvorevina’ (Greverus). Stoga je odnos između ‘reda’ i ‘ne-reda’, ‘civiliziranosti’ i ‘divljine’ grada uvijek donekle i odnos napetosti između urbanizacije kao sustava i svakodnevice kao prakse, između racionalnog i korištenja, apstraktnoga i življenoga, fiksiranja i fluidnosti, nadzora i spontanosti.” Urbana divljina: alternativna urbanizacija, Park dr. Franje Tuđmana, Zagreb, Hrvatska